VIBRAFONIST I SKLADATELJ BOŠKO PETROVIĆ

Vibrafonist i skladatelj Boško Petrović (1935., Bjelovar) postao je na domaćoj i međunarodnoj glazbenoj sceni sinonimom za hrvatski jazz. Utemeljitelj je Zagrebačkog jazz kvarteta (1959.), vodećeg malog jazz sastava na prostoru bivše Jugoslavije, koji se fuzijom discipliniranog komornog muziciranja i izvornog, folklorom nadahnutog repertoara, u svojoj najpoznatijoj postavi (s Petrovićem, Miljenkom Prohaskom, Davor Kajfešom i Silvijem Glojnarićem) afirmirao kao europska vrijednost. Prijateljstvo s Johnom Lewisom, vođom glasovitog Modern Jazz Quarteta, presudno je utjecalo na Petrovićevo uvjerenje da se univerzalna obilježja jazz glazbe mogu prilagoditi etno obrascima podneblja u kojemu ona nastaje, o čemu svjedoče njegove klasične skladbe «With pain I was born», «Green mood», «Keka kolo» ili suradnja s Ružom Pospiš Baldani na albumu obrada međimurskih narodnih pjesama «Zvira voda».

U 60-im godinama svirao je u Plesnom orkestru RTV Zagreb, Zagrebačkom jazz kvartetu i kvintetu, a na početku 70-ih osniva novi sastav BP Convention kojega su članovi u prvom razdoblju bili vodeći glazbenici tadašnje zagrebačke rock scene (Vedran Božić, Ratko Divjak, Mario Mavrin, Brane Živković), a zatim instrumentalisti raznih generacija (Mavrin, Salih Sadiković, Krešimir Remeta, Damir Dičić). S gitaristom Dičićem usporedo je vodio i BP Convention Big Band. Sredinom 80-ih radio je u duetu s klaviristom Nevenom Frangešom.
Godine 1988. Boško Petrović u Zagrebu pokreće svoj BP Club u kojemu, ruku pod ruku s diskografskom produkcijom Jazzette, otvara novo kreativno poglavlje karijere. U posljednjem desetljeću najčešće nastupa s grupom BP Club All Stars i Triom Boška Petrovića.

Autor radijskih i TV emisija, organizator koncerata i festivala Zagrebački sajam jazza, Springtime Jazz Fever i Hrvatski jazz sabor, producent i pedagog, Boško Petrović najpostojaniji je hrvatski glasnogovornik jazza kao umjetnosti i životnog opredjeljenja.

Petrovićeva diskografija obuhvaća desetke izdanja, od prvih snimki s Kvartetom Boška Petrovića i članovima orkestra Quincyja Jonesa («The very beginning») te albuma Zagrebačkog jazz kvarteta (antologija na 4 CD-a «Zagrebački jazz kvartet: 40 godina 1959.-1999.») do suradnji s velikanima svjetske jazz scene kao što su Clark Terry, Ernie Willkins i Art Farmer («Stabilisation blues», «Blue sunset»), Joe Pass («Solo-duo-trio»), Buck Clayton i Joe Turner («Feel so fine»), Buddy de Franco («Baby Steps»), Kenny Drew, Orsted Pedersen i Alvin Queen («Meet us at the bar»). Posebne projekte objavio je sa Zagrebačkim solistima («Mistery of blues»), kvartetom Boilers («St. Miles Infirmary»), istočnoeuropskim («Nonconvertible All Stars: Swinging East») i kalifornijskim solistima jazza («To Zagreb With Love»), orkestrima Gerryja Mulligana i Olivera Nelsona («Swiss Suite»), klaviristima Davorom Kajfešom («Follow me») i Nevenom Frangešom («Sarabanda», «Moscow to L.A.») te s etno repertoarom («Ethnology»).
Gost najprestižnijih svjetskih jazz festivala (Montreux, Monterey), Boško Petrović za izvanredne je doprinose hrvatskom jazzu i promidžbi ideje jazza u Hrvatskoj do sada već nagraden, uz ostale, Vjesnikovom nagradom Josip Slavenski (1979.) i Nagradom grada Zagreba (1989.)

DIskografija:

Jazz Greetings from the East / Zagreb Jazz Quartet / Phillips SM 885416 TY
Animal Dance / Z.J.Q. / Atlantic 1402
With Pain I Was Born/ Z.J.Q. / Fontana 883900 JCY
Feel So Fine / with Buck Clayton&Big Joe Turner / Black Lion 246202
Zagreb Jazz Quartet in Concert / Jazzete BPCD 002
Zagreb 900-Jazz Gala / with John Lewis & Zagreb Solists / Jazzete BPCD 038
B.P. Convention Big Band-Blue Sunset / with Clark Terry, Art Farmer, Ernie Willkins, Gianni Basso, Albert Mangelsdorff / Jugoton LSY 63041
Stabilisation Blues / with Clark Terry / Jugoton LSY 66161
Swinging East / with Nonconvertible All Stars / MPS Saba 21 21282-3
Swiss Suite / with Oliver Nelson, Gato Barbieri. Eddie Clenhead Vinson, Stanley Cowell, Vic Gaskin, Pretty Purdie, Sonny Morgan, Nana Vasconcelos / Flying Dutchman PD 10149
To Zagreb With Love / with Bill Berry, Lannie Morgan, Bob Cooper, Jack Nimitz, Lou Levy, Monty Budwig, Lawrence Marable, Louis Conte / Jazzete BPCD 014
Joe Pass-Solo, Duo, Trio / Jazzete BPCD 005
Meet Us at the Bar / with Kenny Drew, N.H.O. Pedersen, Alvin Queen / Jazzete BPCD 006
What’s New / with Joe Pass & Strings / Jazzete BPCD 015
Night Flight / with Sal Nistico & B.P. Club All Stars / Jazzete BPCD 016
Baby Steps / with Buddy de Franco & Strings / Jazzete BPCD 024
Bosko Petrovic Quintet / with James Newton, Neven Franges, N.H.O. Pedersen, Alvin Queen / Jazzete BPCD 033
Trilogy / with B.P. Club All Stars & Zagreb Soloists / Jazzete BPCD 044

Objavljeno dana

ABBEY LINCOLN – PJEVAČICA, GLUMICA, AUTORICA TEKSTOVA, SLIKARICA

Abbey Lincoln (pjevačica, glumica, autorica tekstova, slikarica, …. UMJETNICA) rođena je 6. kolovoza 1930. u Chicagu kao Anna Maria Wooldridge u obitelji u kojoj je njezina majka podizala 12 od desetoro preživjelih klinaca. S profesionalnim pjevanjem počela je 1951. u klubovima u Kaliforniji i na Havajima. 1956. uzima ime Abbey Lincoln i snima svoj prvi album Love Affair za koji je aranžmane napravio Benny Carter.

Između 1957. i 1959. snima nekoliko albuma s prestižnim imenima kao što su Max Roach (koji joj je bio suprug u to doba), Sonny Rollins, Wynston Kelly, Paul Chambers i Phily Joe Jones, kao pratećim glazbenicima. Kroz svoj brak sa Maxom Roachom upoznala je mnoge vodeće glazbenike, uključujući Theoloniusa Monka i Charlesa Mingusa. Pod njihovim utjecajem počinje istraživati širi raspon vokalnih tehnika, te koristiti bogatiji poetski stil, kao i kulturni i politički angažman u svojim pjesmama. Postaje snažan politički zagovornik rasne jednakosti što se odražava u stihovima, te energiji, drskosti, katkad i nasilnosti njenog vokalnog stila

Tijekom osamdesetih nastavlja s nastupima i turnejama, vrativši se toplom, nježnom stilu, karakterističnom za njenu ranu fazu.

1990. Abbey pristupa Polygramu i iznimno plodonosna suradnja sa producentom Jean-Philippe Allardom označava prekretnicu u njenoj karijeri. I ranije smatrana jednom od vodećih jazz vokalistica od strane istinskih poznavatelja, sada dopire do mnogo šire publike i postaje u pravom smislu riječi zvijezda najjačeg sjaja.

1991. snima “You Gotta Pay The Band” (Verve) sa Stan Getz-om, Hank Jones-om, Charlie Haden-om, Mark Johnson-om i Maxine Roach. Album je bio izuzetno uspješan – dospio je do 1. mjesta na Billboardovoj listi i bio nominiran za nagradu Grammy 1993. godine.

Objavljeno dana

U povijesti jazz glazbe grad Chicago je odigrao vrlo značajnu ulogu

U cjelokupnoj povijesti jazz glazbe grad Chicago je odigrao vrlo značajnu ulogu. Nakon što je u New Orleansu došlo do zabrane rada mnogih noćnih lokala, velika većina glazbenika preselila se u Chicago. Među njima bili su Loius Armstrong, Oliver King, Jimmie Noone, Kid Ory i drugi. Ovi su glazbenici počeli nastupati s manjim orkestrima u nekim lokalima kao što su Sunset Caffe ili Apex Club. Tijekom dvadesetih godina, u Chicagu je snimljen velik broj jazz ploča, a paralelno sa crnim glazbenicima koji su stigli iz New Orleansa rasla je i struja bijelih glazbenika privučenih jazzom. Tako se sredinom dvadesetih godina rodio tzv. “Chicago style”. Neki od predstavnika ovog pravca su: Bix Beiderbecke, Eddie Condon, Mezz Mezzrow, David Tough i drugi. Nakon 1930. godine veliki se broj jazz glazbenika preselio u New York. Osim “Chicago styla” u ovom je gradu rođen i boogie woogie.

Objavljeno dana

Stil jazza nastao iz jazza i kubanske glazbe

Stil jazza nastao iz jazza i kubanske glazbe. Vrlo popularan pravac između 1945. i 1950. godine. Do spajanja ova dva pravca došlo je kada su se u New Yorku glazbenici porijeklom s Kube udružili s domaćim bebop sastavima. Dizzie Gillespie najpoznatiji je pokretač ovog pravca. S vremenom osim kubanske glazbe s jazzom se spojila i bossa nova, samba, mamba te drugi latinoamerički pravci. Najpoznatije pjesme ovog pravca su “Algo Bueno”, “Cubana be Cubana” i “Manteca”, a izvođači Stan Kenton i Herbie Mann

Objavljeno dana

TELAŠĆICA

Jedna od najljepsih uvala Hrvatskog Jadrana je Telascica. Smjestena je na juznom dijelu Dugog otoka. Zahvaljujuci svojoj iznimnoj ljepoti, bogatstvu podmorja i znacaju, status zasticenog podrucja dobila je krajem 80’tih godina, a do 1997.godine Telascica je bila sastavni dio nacionalnog parka Kornatskog arhipelaga. Danas je zaljev Telascica park prirode ukupne duzine 10km. Osim standardnih gostiju Dugoga otoka, i blizini glavnog otockog mjesta Sali, Telascicu posjecuju brojni nauticari koji krstare Jadranom. Zbog svog prirodnog polozaja nauticari park prirode vide kao siguran zaklon za svoja plovila. Duz juzne strane parka nalaze se tri manje uvale s ukupno dvadesetak manjih plaza i 70-tak kilometara razvedene obale. Uvalu okruzuje 13 manjih otocica. Park prirode iznimno je bogat biljnim i zivotinjskim svijetom. Zanimljiv je i krajolik. Na jugozapadnoj strani nalazi se gusta borova suma isprepletena starim maslenicima i smokvama koje se ovdje uzgajaju. Sjeverni dio parka je gol, prepun kamenim klisurama strmih obronaka koji vire iz zemlje. Poneki djelovi klisura su ispunjeni gustom borovom i crnogoricnom sumom.
Osim maslenika na podrucju parka nalaze se i vinogradi. Ribarstvo je tradicija vec stoljecima. Pronađen je pomorski zapis iz X.st. u kojem se spominje podrucje Telascice kao prvo mjesto na Jadranu na kojemu se intenzivnije lovila riba.

Nezaobilazan detalj i prepoznatljivost Telascice je pogled na strmu klisuru Grpascak i slano ljekovito jezero Mir. Dimenzije jezera iznose 800m (duzina) i 300m (sirina). Specificaj je po temperaturi koja varira od 5-10 stupnjeva celzijusa u odnosu na temperature mora. Dubina jezera je 10m. Zbog male povrsine ono se veoma brzo zagrije. U potpunosti je istrazeno i danas se njegova voda koristi u zdravstvene svrhe. Kao i razina mora, i jezero se također mjenja ali sa određenim zakasnjenjem. Ta tema uvijek je zanimljiva ne samo među znanstvenicima, istrazivacima vec i turistima.

Pomorski svijet je također bogat, broji vise od 500 razlicitih biljnih i zivotinjskih vrsta zajedno. Vrijednost parka prirode cine sacuvani arheoloski spomenici s brojnim manjim crkvicama, franjevackim samostanom i bazilikom. Nedaleko od glavnog otockog mjesta Sali pronađeni su kameni predmeti jos iz doba paleolitika, a u ostalim susjednim naseljima ostaci naroda Liburni. Između zaseoka Drakovca i Cuha nalazi se rusevine dijela naselja iz srednjeg doba. Setnja stazama uz uvale s prekrasnim pogledima na more, sum lisca i sumovi manjih zivotinja ostavljaju dojam koji nas tjera da se na ovo mjesto jos jednom vratimo ponovo.

Otok Pag je jedan od najvećih Jadranskih otoka, drugi je po dužini otok na Jadranu, sa 285 km peti po veličini, a sa 270 km razvedene obale otok s najduljom obalnom linijom na Jadranu, prepunom zaljeva, uvala, rtova i plaža, najjužniji otok kvarnerskog zaljeva s izrazito razvedenom obalom. Na sjeveru je trajektom povezan s kopnom a na jugu mostom prema obližnjem gradu Zadru. Proteže se oko 90 km u dužini a širok je između 2,5 i 9 km. Istočna obala otoka, okrenuta prema Velebitu i kopnu, gola je i pusta te svojim pejzažima podsjeća na mjesečevu površinu. Uzrok tome su sječa šume u prošlosti te utjecaj olujne bure koja često puše na tom području posebno zimi. Zapadni dio otoka, zaštićen od bure, bogat je vegetacijom, tu se prostiru beskrajni maslinici, borove šume, vinogradi i plodne oranice.

U reljefu otoka ističu se dva dinarski izdužena vapnenačka bila, od kojih je istočno prekinuto Paškim vratima, i središnji dolinski niz, koji je u središnjem dijelu potopljen Paškim zaljevom. Istočna obala je viša, strmija i ogoljenija od zapadne. Nju dere i grize bura, a zapadnu miluje maestral i jugo. U krajoliku otoka prevladava kontrast ogoljelog bila i zaravni s ogradama od suhozida, te ozelenjenih, mediteranskih udolina i nižih dijelova zaravni. Na Lunskom poluotoku rasprostranjeni su maslinici, među kojima ima i šumaraka divlje masline.
Do otoka možete stići na dva načina:

1. Preko mosta na južnoj strani otoka, te
2. trajektom Prizna – Žigljen koji za 15 min. premošćuje udaljenost od kopna do otoka Paga.

Na vrhuncu sezone veće su gužve, stoga non-stop voze i do četiri trajekta. Iz Italije možete doputovati i trajektom Ancona – Zadar, a od Zadra preko Paškog mosta do Grada Paga. Od glavnog grada Zagreba udaljen svega četiri sata vožnje, a od najveće hrvatske luke Rijeka sat i pol, s južne strane do Zadra, najbližeg većeg grada na srednjem Jadranu udaljenost je svega 45 min.
Središte je istoimenog otoka sjeverne Dalmacije, kulturno, turističko i upravno središte otoka poznat je po svojoj stoljetnoj solani, ljekovitome crnom blatu, izvrsnom ovčjem siru (Paški sir) i janjetini. Simbol grada je raskošna paška čipka koju od davnine bijelim koncem pletu čipkarice. Čipka je sastavni dio paške narodne nošnje, jedne od najljepših u Hrvatskoj. Najveću, Pašku uvalu zaokružuje 20 km šljunčanih plaža. Pag je jedinstven po vegetacijskom habitatu u kojem stabla skoro da i nema, najveća površina otoka je sami kamenjar ispresijecan suhozidinama, u kojem raste tanka trava, nisko aromatično bilje, kadulja i smilje. Baš to aromatično bilje osnova je u prehrani paških ovaca na tom škrtom kamenjaru, koje ujedno i daje poseban okus još poznatijem paškom siru.

Grad Pag je grad morske soli, zbog te važnosti u XV stoljeću je nastao kao pomno planski utvrđen grad, koji pri samome obilasku pruža poseban osjećaj. I u današnje vrijeme još uvijek se može vidjeti proizvodnja soli starim postupkom isušivanja u manjim glinenastim bazenima u koje se uvodi more tzv. soline. Na otoku su takve soline izvedene u produžetku morske uvale kod mjesta Dinjiška i u dugodolini kojom jedan rukav Paškog zaljeva kod grada Paga izlazi na suho. Grad Pag je grad rukotvorina nadaleko poznate paške čipke koja se njeguje stoljećima, unikatan i jedinstveno originalan, izrazito naporan i spori ručni rad, i u današnje vrijeme možete vidjeti na ulicama samog grada kako u originalnom dijelu nastaju prepoznatljivi i vrijedni motivi paškog čipkarstva. Grad Pag nije i najstarije mjesto na otoku. Kilometar Južnije nalaze se ostaci naselja sa utvrđenim samostanom i crkvom koje je prethodilo današnjem gradu Pagu. Starom gradu Pagu kojemu je Bela IV 30. ožujka 1244. godine podario atribute slobodnog kraljevskog grada. Gradnja novoga grada je započela prema nacrtima hrvatskog renesansnog kipara arhitekta Jurja Dalmatinca otpočela je 1443. godine i okončana je nakon dva desetljeća.

Na centralnom trgu nalazi se crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je po nizu vanjskih i unutarnjih arhitektonskih rješenja, kao i unutarnjim eksponatima vrijedan kulturno – umjetnički spomenik. Po cijelome gradu mogu se uočiti isklesani dovratnici na ulazima plemićkih kuća, dvorišta te baroknih balkona. Grad Pag kao dobro očuvani srednjovjekovni grad čija je jezgra spomenik kulture i u današnje vrijeme obavlja funkciju administrativnog, kulturnog i trgovačkog središta. U samom gradu Pagu u užem središtu, smjestio se samostan sestara benediktinki koji pored brojnih vrijednih crkvenih relikvija i raznih svetih slika čuva i tradiciju spremanja baškota, aromatičnog dvopeka koji se nudi na ulazu u samostan.

Novalja ima dugu, burnu i zanimljivu prošlost o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi na raznim lokalitetima u gradu i njegovoj okolici. Među njima se ističu 3 ranokršćanske bazilike iz 4. i 5. stoljeća, a ostaci podnog mozaika jedne od njih mogu se vidjeti unutar gotičke crkve Majke Božje od Ružarija u središtu grada. Brojni ulomci crkvenog namještaja i razni drugi predmeti čuvaju se u arheološkoj zbirci Stomorica. Veliku vrijednost ima relikvijar, pronađen pored jedne od bazilika, koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zadru. U Novalji je pronađen i jedan od najstarijih prikaza lika Majke Božje s natpisom Maria na istočnoj obali Jadrana.

U arheološkom smislu vrlo je zanimljivo područje Caske gdje su u posljednje vrijeme intenzivirana istraživanja rimskog naselja Cisse koje je, prema legendi, propalo u potresu u 4. stoljeću. Najveću vrijednost i zanimljivost predstavlja jedinstveni antički vodovod iz 1. stoljeća isklesan u živom kamenu, dug oko 1,2 km, širok do 70 cm i visok do 40 m s 9 nadzemnih otvora, tzv. odiha. Taj jedinstveni rimski akvedukt, u narodu zvan Talijanova buža, napajao je Novalju vodom iz novaljskog polja. Ulaz u vodovod nalazi se unutar Gradskog muzeja koji u sebi čuva dio novaljskog kulturnog i etnološkog nasljeđa. Iz riznice narodnog blaga izdvajamo domaći ples naški, koji se, uz pratnju mijeha, pleše u živopisnim narodnim nošnjama. Gaji se i tradicionalno pučko dvoglasno pjevanje nakanat koje ima i svoj festival, a klape Navalia (muška), i Murtelice (ženska), njeguju izvornu dalmatinsku klapsku pjesmu. Posebnu vrijednost ima pučko liturgijsko pjevanje čije bogatstvo naročito dolazi do izražaja u vjerskim obredima Velikog tjedna (od Cvjetnice do Uskrsa).

S jelovnika ukusno uređenih restorana preporučamo vam ponajprije neki od čuvenih i nadaleko poznatih ovdašnjih specijaliteta – paški sir, janjetinu, makarune na iglu i štrudel od skute. Sve čari mediteranske kuhinje najviše ćete ipak osjetiti odlučite li Pršut ili paški sir (od morskih specijaliteta). Među raznim jelima od ribe i morskih plodova, preporučamo okrepljujuću riblju juhu, novaljski brodit (brudet), razne salate i rižote od morskih plodova te kuhanu ili pečenu ribu. Raznovrsno povrće izraslo pod toplim mediteranskim suncem pripremljeno na maštovite načine pružit će zadovoljstvo poklonicima vegetarijanske kuhinje.

Malo je mjesta na Jadranu koja se kao Novalja mogu pohvaliti prekrasnim prirodnim plažama u svojoj najbližoj okolici. Krenuli iz Novalje na sjever ili jug, na istok ili zapad, doći ćete na jednu od tih jedinstveno lijepih plaža koje će vam pružiti potpuni užitak. Plaže su vrlo prostrane, pješčane i šljunčane, s čistim morem te odličnim pristupom i ulazom u more pa su stoga osobito pogodne za obitelji s djecom. Udaljene su od Novalje od 1 do 3 km tvoreći oko nje svojevrsni prsten. Do svih se plaža, osim jedne (Babe), može doći automobilom i sve imaju uređena parkirališta. Izletnička ponuda raznovrsna je i široka. Odličan zemljopisni i prometni položaj Novalje čini joj blizima poznate hrvatske turističke destinacije i lokalitete – otoke Rab, Lošinj, Silbu i Olib, grad Zadar te nacionalne parkove – Kornate, Krku, Plitvička jezera, Paklenicu i Sjeverni Velebit. Do otoka postoje organizirani jednodnevni izleti brodom, a kopnena odredišta možete posjetiti u vlastitom aranžmanu. Od 8 hrvatskih nacionalnih parkova, čak njih 5 će vam biti u neposrednoj blizini. Posjetite li barem jednog od njih, ostat ćete zadivljeni jedinstvenim prirodnim ljepotama kojima obiluje Hrvatska i koje je čine jednom od najljepših i najprivlačnijih svjetskih turističkih destinacija.
Plaža Zrće nalazi se jugoistočno od Novalje i posebna je priča. Ona je najljepša i najatraktivnija novaljska plaža. Njezin obalni dio prostrana je šljunčana površina na koju u špici sezone može stati više tisuća kupača. Ulaz u more je šljunčan, a zbog strmog spuštanja morskog dna plaža je izrazito duboka. Na plaži se mogu koristiti razni sportsko-rekreativni i zabavni sadržaji te kvalitetna ugostiteljska ponuda, a nekoliko atraktivno uređenih objekata pruža mogućnost zabave tijekom cijele noći. U akciji Hrvatske turističke zajednice i medija “Plavi cvijet”, plaža Zrće proglašena je najljepšom i najuređenijom plažom na Jadranu za 2002. godinu. Svojim izuzetnim prirodnim osobinama, opremljenošću i sadržajima, plaža Zrće udovoljava strogim kriterijima Europske zaklade za obrazovanje i odgoj za okoliš pa od ljeta 2003. godine ima Plavu zastavu. Plaža je od Novalje udaljena oko 2 km, raspolaže s velikim uređenim parkiralištem, a tijekom srpnja i kolovoza s Novaljom je povezana i javnim gradskim prijevozom.

Pored četiri hotela u gradu, suvremeno je opremljen i privatni smještajni kapacitet. U vrijeme paškog karnevala zimi, ljetnog karnevala i tijekom sezone odvija se bogat kulturno – zabavni program. Iz višestoljetne tradicije može se izdvojiti ˝Paška robinja˝ u stilu svetih prikazanja, folklor, karneval s karakterističnim kolom uz gradsku limenu glazbu, starim nošnjama, starim pjesmama i plesovima na ˝mišnjicama˝, karneval se održava posljednjih dana mjeseca srpnja. U kopnenom produžetku plitke uvale skriva se još jedno veliko bogatstvo, ispitano i dokazano ljekovito crno blato. Otok Pag sa svojim gradom Pagom pruža neobične oblike, divlju egzotiku, pitome oaze, planinarske staze i plitke zaljeve za čiji bi obilazak bilo potrebno izdvojiti nekoliko dana. Putovanje sjevernom stranom otoka preporučljivo je samo tokom ljetnih mjeseci, u posebnom svijetu kamena i mora, te svatko tko ima istraživačkog duha u sebi, mogu biti poseban i nezaboravan doživljaj.

Paška uvala okružena je s 27 kilometara pješčanih plaža. Raznovrsnost plaža i razvedenost obale specifičnost je otoka Paga. Mnoštvo malih i velikih uvala, pješčanih, kamenih i stjenovitih plaža zadovoljit će sve ukuse. Na tri plaže oko dijela Svete Marije i Svetog Marka možete pronaći izvore pitke vode u stijeni. Ako posjedujete malo avanturističkog duha možete duž dugačke obale sjevernog dijela otoka pronaći i uvalu samo za sebe. Nećete požaliti truda. Kamen, pijesak, zelenilo i čisto more su spoj koji će Vas oduševiti. Lijepe plaže nalaze se sjevernije u uvali Stare Novalje poput plaža Caska i Trinćel, Novalji koje su zaklonjene uvale u užem i širem području same Novalje, odlikuju se vrijednim pješčanim plažama, među njima se posebno ističe 3 km udaljeni žal Zrće te nadalje plažama u Šimunima, Košljunu, Povljani, Smokvici, Vlašićima, također su zanimljive i plaže daleko izvan naselja poput Goriška draga, Mali i Veliki zaton, Malin i Baška slana, te jednim nizom plaža na vanjskoj strani otoka, na Kvarneriću, Vrtlić te Straško.

Ukoliko ste ljubitelj masovnih plaža najatraktivnije i najbolje opremljene su šljunčane plaže Straško i uvale Zrće nedaleko od Novalje. Na plaži Zrće u istoimenoj uvali možete uživati u izrazitoj ponudi sportskih i rekreacionih sadržaja kao što su sportovi na vodi, vodeni tobogani za djecu, odbojka na pijesku i beach club, ako Vam je još uvijek nakon cjelodnevnog provoda preostalo viška energije, sve to možete potrošiti na istome mjestu tijekom ljetnih večeri u poznatim noćnim klubovima Aquarius, Papaya, Calypso, plešući u bazenu i ispijajući svoje omiljene koktele sve do ranih jutarnjih sati i uroniti u novi dan noćnim kupanjem živjeli uz ˝Sex on the beach˝ cocktail! Vrlo je lijepa i osobito zanimljiva plaža Sveti Duh, jedinstvena na otoku sa svojim pješčanim podmorskim dnom, sami pijesak na toj plaži je sitan, mekan, vrlo ugodan stoga ga preporučujemo obiteljima s djecom, jer se plićak nalazi čak pedeset metara od ruba plaže.
Središnja plaža i ujedno gradska plaža grada Paga je plaža ˝Prosika˝ na kojoj dnevno boravi više tisuća kupača. Dobro je opremljena ugostiteljskim sadržajima sa bogatom ponudom pića, sladoleda i hrane s mogućnošću iznajmljivanja pedalina, sandolina i skutera, igralištem za odbojku na pijesku. Odmah iza plaže je parkiralište, sam centar grada se nalazi u neposrednoj blizini.
Ugođaj u uvali Slana je impresivan, vlada mistična tišina narušena tek povremenim krikovima galebova i orlova s okolnih litica, more je svježe, plaža ugodna za sunčanje i preporučljiva je svima onima koji ne vole vrevu i veliki broj kupača oko sebe. Plaža Malin je pjeskovita i uz nju možete pronaći izvor prirodne vode, smještena je u Paškim vratima. Nautičarima možemo preporučiti sve plaže na vanjskom, zapadnom i južnom dijelu otoka Paga, kao što su plaže u mjestima Šimuni, Povljana ili Smokvica. Kamenite plaže nalaze se samo na zapadnom dijelu otoka, i to u naseljima Varsan, Dudići, Jakišnica, Potočnica i Tovarnele.

Objavljeno dana

ZAČEPLJEN SUDOPER U KUHINJI, ŠTO UČINITI?

Sudoper u kuhinji je začepljen, što učiniti u kuhinji kako aktivnosti u ovoj važnoj sobi ne bi bile paralizirane prije dolaska vodoinstalaterskog tima? Nijedna domaćica nije osigurana od takve nužde, pa je potrebno znati nekoliko načina za uklanjanje i primjenu ovog problema. Osim toga, u kuhinji ne postoji uvijek posebno rješenje koje se može nositi s tim zadatkom, pa stoga znajući kako se, koristeći dostupne alate, uvijek možete izvući iz situacije i koristiti ih u praksi.

Začepljen kuhinjski sudoper Što učiniti U sustavu odvodnih cijevi jedno od najproblematičnijih mjesta je mjesto nakupljanja mulja. U nekim je konstrukcijama to sifonska cisterna, u drugima je to zakrivljeni dio cijevi koji ispunjava svoju ulogu (inače se ovaj element naziva hidrauličkom bravom). U ovom trenutku u kanalizaciji obično se zadržava prljava korita i, naravno, prljavština se taloži na zidovima dna sifona, gdje se u većini slučajeva događa začepljenje.

Različite vrste sifona – u apsolutnom broju slučajeva ovdje se javljaju začepljenja. Ako takva nužda i dalje postoji, tada ne biste trebali odmah zvati vodoinstalatera, jer se taj postupak može spasiti samo radom. Postoji mnogo načina za čišćenje sudopera u sudoperu od nakupljene nečistoće. Neke od njih su tijekom godina testirale mnoge generacije vlasnika, dok su druge nedavno izmislili obrtnici i koriste alate koji su, čini se, potpuno daleko od vodovoda. Klompe od ljuske mogu biti tri vrste:

Operativni, rezultat nakupljenih masnih naslaga i naslaga blata. Mehanički, koji se pojavio kao rezultat pada velikih fragmenata u odvod, što sprečava slobodno kretanje vode.
Tehničke prepreke koje se mogu pojaviti zbog nepravilne ugradnje sifona ili zbog proizvodnih nedostataka. Ova se opcija ponekad može ispraviti samo zamjenom odvodnog bloka sifona.
U svakom slučaju, morate pokušati riješiti problem vlastitim rukama, pogotovo jer se zamjena valovite cijevi u kombinaciji sa sifonom također ne odnosi na zadatke povećane složenosti. Prije nego što kupite novi komplet, isprobajte različite metode čišćenja.

Čišćenje sudopera s klipom Način čišćenja sudopera s klipom smatra se tradicionalnim i relativno učinkovitim. Stoga bi ovaj sanitarni pribor trebao biti u svakom kućanstvu, pogotovo jer je jeftin i njime se može upravljati desetljećima. Poznat u gotovo svim sanitarnim uređajima – klip Prvi način Klip se sastoji od udobne drvene ili plastične ručke i debelog gumenog poklopca. Ovaj jednostavni uređaj radi na principu stvaranja male sile u udarnoj cijevi u odvodnoj cijevi. Pod njezinim utjecajem nakupljena nečistoća pomiče se s mjesta i izlazi iz sifona na razinu odvodne cijevi, a voda ih potom odvodi u kanalizaciju. Da biste mogli upravljati klipom, potrebno je dvije ruke uhvatiti za njegovu kvaku i gurnuti čep u otvor za sudoper. Gumeni dio klipa djeluje kao vakuum i kad se pritisne, dobro je pričvršćen na glatku keramičku ili metalnu površinu.

Metode rada s klipom Zatim je nakon napora potrebno izvršiti nekoliko translacijskih pokreta pritiskanja prema dolje. U to se vrijeme unutar cjevovoda kreće fluid koji se prenosi na sve nakupine u blokadi. Oni ostaju iza zidova i mogu se slobodno kretati zajedno s vodom koja se dovodi u kanalizaciju.

Načelo rada klipa je da hidraulički udar izazvan njime udari u blokadu. Ako je prvi pokušaj bio neuspješan, a voda i dalje ne nestaje loše ili uopće nestaje, tada treba ponavljati manipulaciju klipom dok se ne postigne pozitivan rezultat. Ako se prilikom uklanjanja čepa s mjesta odvoda, zajedno s njim, iz sudopera pojave prljavština i elementi plaka, treba ih odmah ukloniti kako bi se spriječilo opetovano začepljenje cjevovoda. Vrlo je važno – ako je mlaznica spojena na odvodnu cijev iz preljevnog otvora, tada bi taj otvor trebalo zatvoriti, na primjer stvaranjem začepljenja od vlažne krpe. Inače, pokušaji su osuđeni na neuspjeh – voda će slijediti put najmanjeg otpora i početi izlaziti iz preljevnog otvora bez prenošenja hidrauličkog udara na nakupljanje prljavštine. Drugi način Ako se ne možete nositi s začepljenjem samo klipom, ovaj se alat može koristiti u kombinaciji s mješavinom sastojaka u svakoj kuhinji – sode i soli. Za postupak čišćenja trebate uzeti čašu soli i toliko sode, zatim ih pomiješajte i lagano ulijte u odvod. Zatim se tamo ulije čaša kipuće vode. Smjesu treba uroniti u sifonsku čašu, zato nemojte ulijevati velike količine vode. Nakon ovog jednostavnog postupka, ljusku treba ostaviti na miru 10-15 minuta. Tada klip ulazi u posao, što treba ponoviti kako je gore opisano, ukloniti nakupljenu nečistoću i isprati cijevi intenzivnim mlazom vode. Metode narodnog čišćenja Ponekad se umivaonik može očistiti bez upotrebe klipa, na primjer ako je stvorena operativna blokada, tj. Voda ne prolazi zbog debelog sloja masti na zidovima cijevi. Ovaj će postupak zahtijevati i tvari koje su uvijek u kuhinji, a glavna je opet soda, jer je ona ta koja je u stanju otopiti masne komponente u pohranjenim slojevima. Za ove događaje bolje je koristiti tehničku sodu koja se često koristi za omekšavanje vode u perilicama rublja, ali njezin je izbor također vrlo prikladan. Prvi način Ova metoda je najjednostavnija od svih. Tehnologija je jednostavna – 3? U otvor za otpad ulije se 5 žlica sode i oko 250 300 300 ml kipuće vode i nakon 10 15 15 minuta otpad se prolije vrućom vodom. Drugi način Opet se uzima soda, ista količina kao u prvoj metodi, i ulijeva u kanalizaciju. Zatim se u nju ulije čaša octa i cijela ostavi 10-15 minuta, jer se kemijska reakcija između dviju komponenata mora odvijati u prljavom sifonu. Tijekom burne reakcije, ova smjesa doprinosi otapanju i odvajanju nečistoća sa stijenki sifona i cijevi. Kada se koriste dijelovi koji međusobno reagiraju, odvodna rupa mora se zatvoriti čepom na vrhu tako da pjena i ispušteni plinovi ostanu unutar odvodnog sustava.

Soda i ocat – izvrsni pomagači za uklanjanje prepreka Nakon određenog vremena, sustav otpada prolijeva se vrućom vodom. Ako se za čišćenje koristi koncentrirana octena kiselina, mora se razrijediti vodom u omjeru 1: 9, inače plastične cijevi ne smiju izdržati proces prekomjerne burne egzotermne reakcije, rastopiti se i pustiti da teče. Treća opcija u ovom slučaju uporaba: soda i prašak za pranje, 3 x 5 velikih žličica i čaša octa. Soda i prah ulivaju se u odvodnu rupu, koja se zatim nalije ocatom na vrh i ostavi 15-20 minuta. Zatim se cijevi i sifon temeljito isperu vrućom vodom. Video: soda i ocat “na oprezu” čistoća sudopera Četvrta opcija U ovoj metodi čišćenja, umjesto sode, lijek koji se koristi za ublažavanje sindroma mamurluka je Alka-Zeltser. 2 do 3 tablete ovog alata treba baciti u odvod i uliti u čašu octa. Ova komponenta, poput sode, vrlo će intenzivno reagirati u interakciji s octom koji će otopiti masnoću, a nečistoće će se odvojiti i aktivno odmaknuti od zidova sifona i cijevi. Nakon 8-10 minuta isprati sustav odvoda toplom vodom.

Osim svoje namjene, “Alka-Zeltser” također može pomoći u sprječavanju začepljenja odvoda. Prednost primjene Alka-Zeltser-a nad sodom je u tome što, osim čišćenja cijevi, učinkovito uklanja i neugodne mirise iz nakupljene mase. Međutim, odmah treba napomenuti da je ovaj način čišćenja prikladan samo za uklanjanje radnih praznina. Čišćenje specijaliziranim kemikalijama Svi gore navedeni narodni sastavi koriste se za čišćenje odvoda u naše vrijeme, obično u ekstremnim slučajevima, jer ćete u željezariji pronaći velik broj kemikalija za ovaj postupak. Uz to, valja napomenuti da se cijena za njih može kretati u relativno širokom rasponu – od skupih do vrlo pristupačnih za sve.

Širok spektar specijalnih kemijskih spojeva za uklanjanje začepljenja i njihovo sprečavanje Kemikalije za kućanstvo podijeljene su u tekuće ili suhe, u obliku praha ili granula. Svi se lijekovi pripremaju na alkalnoj ili kiseloj osnovi. Sredstva za čišćenje treba odabrati ovisno o materijalu od kojeg je izrađena kanalizacijska cijev. U načelu su svi alati prikladni i za plastične i za metalne cijevi, ali svejedno biste trebali pročitati upute proizvođača prije kupnje. Inače, situacija može biti takva da je potrebno ne samo izvršiti hitno čišćenje u kuhinji, već i kupiti novi sustav odvodnje. Kiseli spojevi koji mogu otopiti operativne blokade i labave cijevi od velikih nečistoća smatraju se univerzalnim lijekovima. Od ove vrste formulacije najčešće se bira deterdžent tipa “Mole”.

Strmu kipuću vodu ulijte u odvod i ostavite oko 20 minuta.
Zatim se otopina za čišćenje doda u rupu i drži nekoliko sati. Umivaonik se trenutno ne može koristiti, pa je bolje sve manipulacije izvoditi kasno navečer – preko noći će agresivni čistač obaviti posao.

Ujutro se cijevi moraju dobro proliti hladnom vodom.
Treba napomenuti da “Mole” i slična sredstva mogu osloboditi sustav ne samo od naslaga masti već i od hrđe ako su ugrađene metalne cijevi. S obzirom na to da je bilo koji proizvod namijenjen čišćenju cijevi agresivan medij, s njim je potrebno postupati vrlo pažljivo, uzimajući u obzir potrebne mjere. Gumene rukavice potrebno je staviti na ruke, pazite da vam kapljice ili suha tvar ne uđu u kožu i sluznicu. Prije početka rada potrebno je pažljivo proučiti upute proizvođača. Metode mehaničkog čišćenja Postoji nekoliko mogućnosti za mehaničko čišćenje – to je upotreba sanitarnog kabela, posebne plastične kuke ili čak usisavača. Te se metode mogu nazvati kardinalima i koriste se samo u slučajevima kada niti jedna od gore navedenih metoda nije djelovala s dovoljnom učinkovitošću. Prva metoda Možete koristiti posebnu fleksibilnu plastičnu kuku za mehaničko čišćenje kanalizacije. Iako se ovaj uređaj naziva kukičanjem, više izgleda poput uske trake s malim dodatnim “šiljcima” na bokovima. Na vrhu ove tračnice nalazi se ručka koja olakšava čišćenje sudopera.

Posebna kuka za čišćenje Takva kuka koristi se za uklanjanje mehaničkih brtvila s cijevi i sifona, odnosno elemenata koji se ne otapaju kemijskim i narodnim sredstvima, poput vlakana kose ili tkanine. Rad s ovim uređajem:

Plastična kuka uredno se spušta u odvodnu rupu i zaobilazi postojeće skakače.
Premješta se u cijevi i sifonu pomoću ručke.
Prilikom prebacivanja na “spikes” stranu nakupljena nečistoća postaje ovisna i zamotana.
Nakon toga, šipka se lagano izvlači iz odvoda, zajedno sa onečišćenjima koja se odmah uklanjaju u smeće.
Ako je potrebno, postupak se ponavlja.
Druga metoda Ovaj način čišćenja dostupan je onima koji imaju snažan usisavač s funkcijom puhanja. Slična se operacija može izvesti pomoću električnog minipraonice. Da biste primijenili kompresiju i gurnuli stagnaciju dalje duž cijevi, a zatim u uspon kanalizacije, morate ukloniti mlaznicu iz usisavača, omotajući je po obodu tankom krpom za uski ulazak u odvodnu rupu. Zatim se navuče u rupu što je dublje moguće i sadrži usisavač za puhanje. Snažan protok zraka i postaje sredstvo za čišćenje cijevi prije začepljenja. Vakuum za pranje treba koristiti drugačije. Načelo njegovog rada dijametralno je suprotno – u ovom se slučaju usisavač koristi za izvlačenje nečistoće iz sifona. U tu svrhu na kraj cijevi postavlja se posebna usisna čaša – umjesto nje možete koristiti čep klipa ako je izrađen od elastične gume.

Možete pokušati udariti ili izvući bravu usisavačem. Mlaznica postavljena na usisavač pritisnuta je na odvodnu rupu što je moguće čvrsto tako da čvrsto stane na dno sudopera, a zatim uključite stroj da ga uvuče. Nečistoća iz cijevi ili sifona, koja prolazi kroz cijev, pada u posebnu komoru za zagađenu vodu. Ovo će očistiti sudoper. Treći način U ovom slučaju, ako kuka ne dođe do začepljenja, a usisavač nije uspio zbog činjenice da je čep u kanalu pretijesan, možete pokušati upotrijebiti posebni vodni kabel koji s jedne strane ima udobnu ručku ili spiralu. Ovaj alat za čišćenje izrađen je od elastičnog čelika i ima vanjski plastični premaz za jednostavno čišćenje nakon upotrebe.

Tako možete napraviti kućnu kuku za čišćenje odvoda. Ako je kabel izrađen od žice, prvo se ispravlja, a zatim se na jednom kraju savija mala kuka. Međutim, ova vrsta čišćenja je manje učinkovita jer čak ni savijena žica nije u stanju prikupiti svu prljavštinu koja se stvorila na unutarnjim zidovima.

Nečistoća i nakupljena vlakna zakače se i uklanjaju. Četvrta metoda Metoda broj četiri je krajnja mjera u čišćenju sudopera, pa čak i ako ne pomogne, razlog ne treba tražiti u kanalizacijskom sustavu, već u kanalizacijskoj cijevi. I u ovom će slučaju, najvjerojatnije, samo stručnjak pomoći. Međutim, vrijedi pokušati riješiti problem sami. Metoda se sastoji u kardinalnom čišćenju sifona.

Standardni brisač sa sifonom Postupak se može izvesti na dva načina – to je potpuno rastavljanje cijelog sustava odvodnje ili odvijanje samo čaše sifona, ako to dopušta njegova konstrukcija. Treba napomenuti da ovaj postupak nije ugodan, ali ako postoji želja da se uštedi na vodovodnim pozivima i brzo očisti sudoper na sudoperu, tada će obavljeni posao biti potpuno opravdan. Budući da je razlog blokiranja samo sifon, vrijedi započeti. Ako se pokaže čistim, već je moguće rastaviti i rastaviti cijeli sustav odvodnje. Plastični sifon sastoji se od dva dijela koji su međusobno uvijeni pomoću navojne veze. Ovo mjesto mora biti uklonjeno radi čišćenja. Prije nego što započnete s radom, trebali biste se dobro pripremiti kako vam ne bi pomogao u daljnjem čišćenju.

Sifon treba rastaviti preko kante ili umivaonika. Nakon odvrtanja donjeg dijela sifona mora se oprati i ukloniti iz otpada, što je poremetilo odvod vode. Ako u njemu nema ozbiljnih prepreka, potrebno je provjeriti još jedno problematično područje – vezu sifona s valovitom cijevi, jer ponekad nečistoća koja se diže s dna sifona zapne na ovom području. Nakon rastavljanja sifona, sve gumene ili plastične brtve koje sadrži mora se pažljivo ukloniti i isprati ili čak zamijeniti, jer će tijekom montaže morati biti pravilno postavljene na mjestu. Vrlo često je nakon rastavljanja jasno da su brtve deformirane, stisnute, suze nisu podložne ponovljenoj upotrebi – morat ćete kupiti nove. Istina, prilično su jeftini. Sve nečistoće uklanjaju se iz sifona i cijevi,

Nakon rastavljanja, čišćenja i ispiranja svih dijelova odvoda, možete prijeći na obrnutu ugradnju. Spremnik nije potrebno uklanjati ispod sudopera dok sustav odvodnje nije testiran na nepropusnost. Da biste provjerili kvalitetu instalacije i nepropusnost svih priključaka, potrebno je uključiti vodu pod jakim pritiskom i obilno isprazniti cijevi. Trenutno morate nadzirati sve veze – one moraju ostati potpuno suhe. Ako se otkrije curenje, stezanje mora biti stegnuto, ali ako to ne pomogne, postavlja se brtva loše kvalitete. Pri zatezanju spojnih čvorova nema potrebe za “fanatizmom” – nije teško deformirati plastični navoj i samim tim je taj dio neupotrebljiv. Međutim, kvalitetnije manšete ili obloge ovdje igraju važniju ulogu. Video: čišćenje odvoda sudopera uklanjanjem sifona Sprječavanje začepljenja u sudoperu Da se ne bismo oslanjali na gore spomenute metode čišćenja odvoda što je dulje moguće, potrebno je redovito poduzimati mjere predostrožnosti kako bi kuhinjski sudoper mogao dugo raditi bez hitnih situacija.

Masno posuđe perite samo vrućom vodom pomoću kućanskih sredstava za čišćenje.
Prije stavljanja u sudoper svu hranu uvijek treba temeljito očistiti od ostataka hrane.
Na odvodnu rupu mora se instalirati dodatna uklonjiva rešetka s malim ćelijama kako bi voda mogla teći u odvod i filtrirati velike naslage.
Svakog je tjedna poželjno provesti preventivno ispiranje sustava odvodnje kipućom vodom i sodom.

Save

Objavljeno dana

KAKO OBOJITI STROP OD GIPS PLOČE

Kakve boje za bojanje stropova od gipsanih ploča preferiraju strukture od gips kartona. Ova tehnologija omogućuje vam dobivanje savršeno glatkih ravnina, stvaranje originalnih kompozicija na više razina, postavljanje otvorenih svjetiljki i skrivenih točaka osvjetljenja kako bi strop uistinu izgledao jedinstveno.

Kako bojiti strop od gips ploče, to će se postići samo ako se izvrše vrlo temeljiti pripremni i farbarski radovi. Manji nedostaci i pogreške uvijek su vidljivi na razini stropa, uključujući tragove nekvalitetne boje. Najviši zahtjevi trebaju se postaviti na materijale, a pitanje kako obojiti strop gips ploče je jedno od najvažnijih. Raznolikost ovih materijala u trgovinama vrlo je velika, ali ne biste smjeli odmah kupiti prvi sloj, usredotočujući se samo na njegovu cijenu iz želje za uštedom. Trebali biste proći kroz mali “program obuke” o glavnim značajkama i parametrima odabira.

Glavna ukrasna i operativna svojstva boja Neiskusni kupac koji ode u lakirnicu često se sjeća samo željene boje, zaboravljajući ili ne znajući da su mnoga druga jednako važna svojstva posebna za ovaj materijal. Prije svega, još uvijek možete spomenuti dekorativnu kvalitetu, jer je ona u osnovi glavna funkcija boje u uvjetima stana – što stropu daje estetski izgled. Jasno je da je klasik, najpoznatiji po stropu, bijeli, iako postoji mnogo različitih opcija. Raznolikost nijansi koje proizvode proizvođači relativno je velika, ali većina obrtnika i dalje radije koristi osnovnu boju koja po potrebi stvara potrebno nijansiranje pomoću posebnih aditiva za bojenje.

Ovisno o sastavu komponente, boja može imati različit stupanj sjaja površine koja se na nju nanosi. Dakle, postoji podjela na boje visokog sjaja, sjajnog sjaja, sjajne, polumat i mat.
– Sjajna boja može se učiniti korisnijom u pogledu njege površine – puno je lakše ukloniti prašinu ili povremene mrlje. Otporniji je na abraziju, upotrebu deterdženata, što znači da je lakše mokro očistiti. Uz sve to, međutim, sjajni premaz zasigurno će pokazati sve nedostatke i brtvila i slika – igra reflektirane svjetlosti učinit će vidljivim čak i naizgled beznačajne nedostatke.

Sjajna boja može pokazati sve površinske nedostatke. – Matt boja kao nijedna druga pogodna za stropne površine. Takva pokrivenost vizualno proširuje sobu, dobro se skriva i nedostatke, pa čak i male kapi. Ali s operativne strane, njegova je izvedba lošija – bit će puno teže očistiti prljava područja. Međutim, u većini slučajeva to je mat vrsta boje koja je odabrana za stropne radove.

Najčešće se koristi za stropove u mat boji – Polumat zauzima srednji položaj i ravnomjerno kombinira prednosti i nedostatke jedne i druge boje. Boja može biti obična, “ujednačena” ili imati teksturirane inkluzije, što površini obojene površine daje posebna dekorativna mikroreljefna svojstva. U pravilu, teksturirana boja za stropove koristi se relativno rijetko – prikladnija je za zidove.

Boja može imati vanjsku reljefnu teksturu

Bez obzira na stupanj sjaja, boja se može prati, tj. Otporna je na opetovano mokro čišćenje ili ne udovoljava tim zahtjevima. Naravno, perivi materijali su puno skuplji i korisnije ih je koristiti u sobama gdje je stropna površina mala, ali koncentracija mogućih isparenja je maksimalna, poput kuhinja ili kupaonica. Uobičajene boje nisu tako skupe, a ponekad je i ekonomičnije koristiti ih, s vremena na vrijeme napravite “osvježavajući” popravak.

Dobar premaz trebao bi omogućiti mokro čišćenje stropa.

Važan parametar je neprozirnost boje – njena sposobnost prijenosa površine na kontrastnoj osnovi. Sposobnost pokrivanja daje se brojem nanesenih slojeva, što je dovoljno za potpuno glatku pozadinu. Kvalitetne boje dovoljne su za dvoslojnu aplikaciju, čak i ako u oglasima pronađete spomen jednog sloja (majstori se na to pozivaju sa skepticizmom). Ako nema iskustva s upotrebom nepoznate prevlake, bolje je kupiti malu količinu za početak i izvesti eksperiment na malom ulomku stropne površine ili samo na preostalom komadu gipsane ploče – to će odrediti potrebnu količinu.

Prilikom izvođenja slika, bitan čimbenik postaje konzistencija boje, njena viskoznost i prianjanje na površinu koju treba obraditi. Previše tekuća boja bit će vrlo teško raditi na stropu, uzrokovat će veliku količinu gubitaka i ne daje jednoliku primjenu. S druge strane, teško je raditi s previše viskoznim materijalom, a kvaliteta slike također će biti niska. Međutim, jaku boju nije teško dovesti do željenog stanja otapalom (često čistom vodom), ali ako se dobije previše tekućina, situacija je gora. Postoji i koncept tiksotropije – obično se ova karakteristika prikazuje na limenkama boje koje imaju ovo svojstvo. Sastoji se u promjeni debljine (ukapljivanje) mehaničkim miješanjem i brzom postavljanju viskoznosti u mirovanju. Te boje daju vrlo malu boju kada se nanose, ali njihova je cijena relativno visoka.

Ako boja ima svojstvo tiksotropije, mora biti naznačena na pakiranju.

Važan kriterij za odabir materijala je brzina sušenja. To će odrediti izvedbu slikarskog rada – što je kraće razdoblje, brže možete nanijeti drugi sloj ili prijeći na sljedeće faze općeg stropnog ukrašavanja. U dokumentaciji putovnice o premazu obično se navodi prosječno vrijeme sušenja pod normalnim uvjetima sobne temperature i vlage. Za stropove gipsanih ploča u dnevnim prostorima sposobnost boje da „diše“, odnosno da izvrši besplatnu izmjenu pare, postaje izuzetno važna. Inače, kondenzacija će se nakupiti na stropnoj površini, što dovodi do pretrpanih pogleda i ozbiljnih dnevnih neugodnosti. Konačno, bojilo, otapalo i druge komponente samog materijala moraju biti potpuno sigurne za zdravlje ljudi i životinja i ne smiju predstavljati nikakvu prijetnju okolišu. Istodobno, boja bi trebala spriječiti stvaranje i širenje kolonija mikroorganizama (bakterija, gljivica, plijesni). Obojeni strop trebao bi imati značajnu otpornost na vatru.

Koji je premaz bolje koristiti za strop od gipsanih ploča Sada je vrijedno razmotriti postojeće boje u smislu njihovog kemijskog sastava i sastava komponenata. Od njih se izrađuje relativno malo vrsta i trebate znati koje od njih uopće ne uzimaju u obzir prilikom ulaska u trgovinu, a koje su od njih potpuno prikladne za upotrebu na stropovima od gips kartona. Video: Neki savjeti za odabir stropne boje Uljane boje Ovaj je tip vjerojatno najstariji od svih. Otapalo za takve boje je mineralno ili biljno ulje (laneno ulje), koje se tijekom procesa oksidacije isušuje izlaganjem atmosferskom kisiku, ostavljajući filmsku prevlaku. Prednosti ovih materijala malo – to je jeftino i dobra krovna moć. Vrlo dugo se suše, paropropusnost je vrlo slaba, pod djelovanjem ultraljubičastog zračenja naneseni sloj se brzo uništi i nakon nekoliko godina obično se počne ljuštiti i gubi svoj atraktivan izgled.

Gotovo nikada nije koristio uljne boje za stropove. Istodobno, nije lako “obnoviti” površinu nakon uljne boje – potrebno je potpuno čišćenje površine, jer niti jedna druga površina neće ležati na površini ulja. Zaključak je kategoričan – ne biste trebali koristiti takve boje za stropove od gipsanih ploča. Alkidne boje Po mnogo čemu su njihove performanse slične uljima. Glavna razlika je u vrsti otapala koje se koristi. To su obično hlapljivi organski spojevi – terpentin, bijeli duh, benzin itd. Sadrži i alkidne smole, pigmente u boji i posebne aditive koji povećavaju plastičnost materijala i ubrzavaju postupak sušenja. Obojena površina opremljena je izdržljivim filmom koji može uspješno podnijeti mnoge vanjske utjecaje – temperaturu, vlagu i ultraljubičasto zračenje. Međutim, s vremenom dolazi do neizbježnog blijeđenja i žućenja. Boja je donekle propusna za parove, ali ovaj je pokazatelj daleko od idealnog u smislu životnog prostora. Osim toga, boja nije sigurna u pogledu zapaljivosti.

Alkidna boja također nije najbolji izbor za strop od gipsanih ploča. Alkidne boje mogu biti sjajne (emajlirane) i mat, lako su dostupne za mokro čišćenje, otporne na habanje, nakon potpunog skrućivanja štetne su za okoliš i ljude. Međutim, na stropu od gipsa mogu se koristiti samo iz razloga jeftinosti i dobrog pokrivanja. Umjesto toga, pogodan je za bojanje drvenih ili metalnih dijelova i konstrukcija, kako unutar tako i izvan kuće, ali za strop je bolje dobiti prihvatljiviju varijantu. Silikatne boje Obradite kategoriju mineralnih boja stvorenih na bazi silikata – “tekuće staklo”, natrij ili kalijum. Takva boja stvara izuzetno izdržljiv sloj na površini, koji se također odlikuje najvećom paropropusnošću u usporedbi sa svim ostalim premazima. Sastav silikatnih boja uključuje alkalne komponente, koje ga čine opasnim pri obavljanju slikarskih radova – koža i sluznica nužno se koriste za zaštitu kože. Nakon skrućivanja, sastav postaje bezopasan. Svojstva kemijskog sastava određuju upotrebu isključivo alkalnih pigmenata za nanošenje sjene, što značajno ograničava raspon mogućnosti boja. S obzirom na činjenicu da je bijela boja stropa od gips kartona često optimalna, ovaj nedostatak nije značajan.

Dostojanstvo se izmjenjuje s dostojanstvom u silikatnim bojama Silikatne boje su posebno prikladne za prostorije s visokom vlagom, a zbog velike paropropusnosti i antiseptičkog učinka – na ovoj površini nikada neće biti kolonija mikroflore, čak i bez upotrebe posebnih tla. Nedostaci ovog premaza također su znatni. Prvo, ističe se slaba elastičnost – nije u stanju pokriti male površinske nedostatke – čak i vrlo tanke pukotine. Takva boja nikada neće dobro pasti na strop koji je prethodno bio ukrašen sintetičkim spojevima na organskoj osnovi. Neće ga biti moguće koristiti, čak i ako se na površini boje nalaze neki polimerni dijelovi – na njima jednostavno ne kristalizira. I još jedno važno upozorenje – ako je strop obojan barem jednom silikatnom bojom, pokušaji ponovnog crtanja drugim materijalom neće uspjeti. Boje topive u vodi ili emulzije Od svih unutarnjih premaza najprihvatljiviji su vodotopni premazi. Kao što i samo ime govori, otapalo im je obična voda u kojoj su sve ostale komponente u emulgiranom ili dispergiranom stanju:

Folije koje čine bazu – vezivne su komponente različitih vrsta koje nakon isparavanja vode na površini stvaraju čvrsti sloj s visokom adhezijom koji apsorbira sve ostale komponente.
Pigmenti – posebne boje koje materijalu daju željenu hladovinu.
Punila – značajno poboljšavaju fizička i zaštitna svojstva premaza. Talk, mramor ili kvarcna prašina, druge mineralne ili organske komponente mogu se koristiti u raznim vrstama boja.
Posebni aditivi – koriste se za optimizaciju procesa prianjanja, ravnomjerne raspodjele premaza na površini, isparavanja vode i polimerizacije veziva.
Boje topive u vodi podijeljene su u nekoliko sorti: 1. Na bazi polivinil acetata (PVA). U kolokvijalnom smislu najčešće se nazivaju jednostavno “na bazi vode”. Među najskupljim su topivima u vodi, što ih čini vrlo uobičajenim.

Emulzija od polivinil acetata – niska otpornost na vlagu i abraziju Boja gotovo nema mirisa, ima dobru adheziju, lako se pere rukama i alatima. Obično je dostupan samo u bijeloj boji, ali se lako pigmentira u željenu nijansu. Emulzijski premaz je potpuno bezopasan, netoksičan i ne izlaže isparenja čak ni tijekom toplinske izloženosti, pa je izvrstan za pokrivanje gipsanih stropova u dnevnim prostorima. Praktički sve ostale boje i lakovi lako padaju na nju, što znači da s vremenom neće biti teško precrtati površinu. Glavni nedostatak vodene emulzije je loša otpornost na habanje i vodu, čak i nakon potpune polimerizacije. Bolje je ne izlagati takav strop mokrom čišćenju – na njemu se mogu stvoriti vidljive mrlje. Iz tog je razloga bolje koristiti za stropove samo u sobama s normalnom vlagom. 2.Butadien-stiren boje su donekle slične PVA, ali se povoljno razlikuju od njih otpornošću na habanje i dobrom vodootpornošću – postoji mogućnost temeljitijeg održavanja stropne površine. Međutim, sve ove prednosti negira glavni nedostatak – takva je boja izuzetno osjetljiva na izloženost svjetlu – brzo gubi svoju izvornu boju pod djelovanjem ultraljubičastih zraka.

Boja stiren-butadien – glavni nedostatak s niskom otpornošću na ultraljubičasto zračenje Butadien-stiren boja može se koristiti i za stropove žbuke, ali samo u onim područjima gdje nema izravne izloženosti svjetlosti – hodnici, skladišta, tehničke prostorije itd. 3. Lateks boje u vodi topive sastoje se od veziva od sintetičke gume (lateksa). Na površini stvaraju film visoke čvrstoće koji je vrlo otporan na vodu i mehanička naprezanja. Istodobno, film je potpuno propusan za pare i na njegovoj površini ne smije nastati kondenzat, osim ako je to naravno previše od broja nanesenih slojeva. Otpornost na svjetlost nije loša, iako je niža od akrilnih boja.

Udobna i praktična boja od lateksa Kapacitet lateks boje je vrlo pristojan, pa čak i jedan naneseni sloj može zategnuti pukotine širine do milimetra i u dva “naleta” bit će dovoljno za stvaranje glatke površine s nekim svilenkastim efektom. Za strop od gipsanih ploča – izvrsno rješenje, iako ne i najjeftinije. Kada radite s lateks bojama, treba poduzeti mjere za zaštitu kože – nakon polimerizacije sastava vrlo je teško ručno ih obrisati. 4.Akrilne boje ističu se na pozadini svih različitih nijansi raspršene vode – akrilatne smole nisu jako pigmentirane. Međutim, kao što je već spomenuto, bijeli strop smatra se optimalnim za strop – i zapravo je snježno bijeli u akrilnom dizajnu. Po svojim fizičkim svojstvima, oni su gotovo jednako dobri kao i lateks, ali nimalo se ne boje ultraljubičastog zračenja. Listovi ispod takvog premaza mogu se redovito čistiti vlažnom krpom bez oštećenja površine. Nešto gore, oni imaju prepoznatljivo svojstvo napuhanih nepravilnosti – akrilna boja u potpunosti može zatvoriti razmak za kosu na 0,5 mm. Međutim, primjena drugog sloja trebala bi potpuno izravnati sličan nedostatak. Boja ove vrste smatra se univerzalnom – prikladna je za sve vrste površinske obrade. Izvrsno, pokazuje se na stropu od gipsanih ploča.

Najisplativije rješenje u pogledu cijene i kvalitete je akrilna boja. Cijena za njih trenutno se smatra umjerenom, tako da će u smislu kriterija “cijena – kvaliteta” akrilno bojanje stropa od gipsanih ploča vjerojatno biti najbolji izbor. 5.I na kraju, silikonske boje, koje se smatraju najmodernijima, kombinirajući prednosti svih ostalih sorti. Imaju značajan odbojni učinak, praktički nisu izloženi onečišćenju – loše se nakupljaju na nakupljenoj prašini. Njega stropa presvučena silikonom nije nikakav problem – izuzetno su otporni na habanje. Moć skrivanja takve boje nije za pohvalu, ona je u stanju zategnuti pukotine do širine od 2 mm. Unatoč prividnoj gustoći formiranog filma, ima dobru paropropusnost, a strop ostaje “prozračan”. Boja je potpuno bezopasna u tekućem i polimeriziranom obliku. njegova uporaba ne zahtijeva povećane sigurnosne mjere. Također je neosporni lider u postojanosti boje s izvornim izgledom.

Najmodernija – silikonska boja. Praktično besprijekorno, osim vrlo visoke cijene. Jedini ozbiljni nedostatak može biti visoka cijena takvih materijala, pa se rijetko koriste za bojanje ogromnih stropnih površina. Pri odabiru boje za strop od gips kartona, pored vrste boje i laka i gore navedenih svojstava, potrebno je obratiti pažnju na reputaciju proizvođača i dati prednost poznatim robnim markama koje svoje proizvode prate s čvrstim jamstvom kvalitete. Ogromne uštede po tom pitanju mogu biti katastrofalne.

Objavljeno dana

BLAGODATI KURKUME – IZVRSNA NAMIRNICA PROTIV VIRUSA I BAKTERIJA

Prehrana je temeljni element za očuvanje zdravlja, uravnotežena i raznovrsna prehrana osnova je zdravog života, jesti malo svega u umjerenim količinama prvo je pravilo koje treba slijediti. Kvaliteta hrane je također važna, postoje neke koje su čak i terapeutske, jedna od njih je kurkuma.

To je začin žute boje, široko korišten u Indiji, njegov je okus uistinu karakterističan i može pretvoriti banalno jelo u deliciju, zaista ima mnoštvo svojstava, pa ga nužno moramo često uvrštavati u svoj plan prehrane.

Kao što smo rekli, ovaj se začin može koristiti u praktički svim jelima, za začinjavanje kuhanog i sirovog povrća, u rižotu, u mesu kako bi mu dao jak i drugačiji okus nego inače, ali moramo slijediti dva temeljna pravila kako bismo ubrali blagodati.

Uvijek se mora kombinirati s malo papra, vrlo malo je dovoljno, ali bez ovog kurkumina, glavnog sastojka kurkume, tijelo ne apsorbira.
Druga je mjera opreza da je uvijek upotrebljavamo sirovu, odnosno moramo je ubaciti u svoju pripremu, kada je već kuhana i spremna za posluživanje, prije nego što stavimo svoje jelo na stol, dodamo začin kurkume i papra, a zatim promiješamo. Ne moramo se brinuti zbog soljenja jela, jer ovaj začin daje okus, ali jela ne čini ukusnijima.

Rekli smo da bismo imali očite blagodati, kurkumu moramo uzimati praktički svaki dan, osim što, s vrlo karakterističnim okusom, riskiramo posluživanje jela koja, iako se međusobno vrlo razlikuju, na kraju imaju vrlo sličan okus. Kad želimo jesti prirodnu hranu, nedostatak unosa nadoknađujemo biljnim čajem od kurkume.

Da bi to bilo potrebno je samo zagrijati šalicu vode i u njoj kuhati par minuta žličicu praha kurkume ili komad svježe kurkume, maknuti s vatre, dodati malo papra, vrlo malo je dovoljno. Zasladimo žličicom meda i ako želimo, dodamo i nekoliko kapi limuna.

Da bi se nabrojili svi blagotvorni učinci ovog začina, cijela knjiga ne bi bila dovoljna, zapravo na tržištu ih ima mnogo, međutim, pogledajmo koje su najpoznatije i one za koje je najučinkovitija.

Kurkuma stimulira imunološki sustav, zbog čega se bori protiv infekcija, posebno onih dišnih putova. Da bismo ih spriječili, možemo ga redovito uzimati, ako smo se umjesto toga već prehladili, možemo pripremiti biljni čaj koji smo vidjeli prije, dodajući unutra malo cimeta.

Ovaj začin ima izuzetno učinkovita protuupalna svojstva, također vrlo korisna u slučaju artroze ili oporavka od ozljede. Tvari prisutne u kurkumi štite jetru i žučni mjehur i pomažu u uklanjanju žučnih kamenaca. Redoviti unos kurkume pomaže u snižavanju kolesterola i održavanju zdravlja srca sprječavanjem infarkta. Da biste olakšali probavu, ništa bolje od lijepog biljnog čaja od kurkume i đumbira.

Objavljeno dana

ŠTO SE DOGAĐA S VAŠIM TIJELOM KAD PRESTANETE PUŠITI?

Svake godine širom svijeta, treći četvrtak u studenom posvećen je prestanku pušenja. Ovo je jedna od najmoćnijih ovisnosti koja šteti cijelom tijelu. Ali naše se tijelo može oporaviti i nakon godina pušenja – i to brže nego što mislite.

Zašto je tako teško prestati pušiti? U pitanju je nikotin koji povećava razinu dopamina, hormona zadovoljstva u tijelu. Stoga se ljudi često okreću cigaretama kao brzom i pouzdanom načinu poboljšanja stanja, ublažavanja stresa i opuštanja. Pušači se također bore protiv tjeskobe i dosade koristeći cigarete.

Prestanak redovitog unosa nikotina uzrokuje simptome odvikavanja i povećanu želju za hranom. Strah od promjene i budućih poteškoća tjera vas na pitanje isplati li se uopće pokušati odreći cigareta? Stručnjaci odgovaraju da se isplati, jer tijelo započinje procese oporavka za sat vremena.

Samo 20 minuta nakon posljednje cigarete, puls pada i vraća se u normalu. Krvni tlak počinje padati, a cirkulacija krvi se poboljšava.

Dim cigarete sadrži mnogo toksina, uključujući ugljični monoksid. Ova tvar može biti opasna ili čak fatalna u visokim dozama, jer otežava ulazak kisika u pluća i krv. Nakon samo deset sati bez cigareta, tijelo se čisti od ostataka štetnih plinova, a razina kisika u krvi raste. Počinjete se osjećati malo bolje, ali ne toliko da više ne želite pušiti. Ovo je normalno. Nagon za pušenjem cigarete obično ne traje dugo, samo 5-10 minuta. U vremenima poput ovih pokušajte pronaći načine da si odvratite pažnju dok osjećaj ne popusti.

Već nakon jednog dana bez cigareta smanjuje se rizik od srčanog udara. Zašto? Pušenje doprinosi razvoju koronarne bolesti snižavanjem dobrog kolesterola. Uz to, krvni tlak raste nakon svake cigarete koju popušite, povećavajući rizik od nastanka krvnih ugrušaka, što može izazvati moždani udar. Samo dan nakon prestanka pušenja, tlak se normalizira.

Pušenje oštećuje živčane završetke odgovorne za miris i okus. Već dva dana nakon odvikavanja od cigareta mogli biste primijetiti da su percepcija mirisa i osjećaji okusa živopisniji.

Pri udisanju duhanskog dima nikotin ulazi u mozak za nekoliko sekundi. Otkucaji srca se povećavaju, razina dopamina raste, a raspoloženje i koncentracija se poboljšavaju. Ako osoba ne puši nekoliko sati, razina ovih hormona opada, što uzrokuje osjećaj tjeskobe. To je mehanizam ovisnosti o nikotinu.

Nekoliko dana nakon prestanka pušenja, razina nikotina u ljudskom tijelu opada. U početku, kad nikotin prestane ulaziti u tijelo s duhanskim dimom, s vremena na vrijeme može se pojaviti efekt povlačenja. Otprilike trećeg dana nakon prestanka pušenja, većina ljudi postaje razdražljiva, jake glavobolje i povećani apetit. Ovako se vaše tijelo prilagođava vašem novom životu bez skokova dopamina.

Priuštite si nešto ukusno u tom periodu. U ovom trenutku vaša percepcija okusa i mirisa već se izoštrila, tako da možete u potpunosti uživati ​​u svojim omiljenim jelima. Ne odustajte, uvijek imajte na umu cilj odustajanja od opasne navike. Idite u restoran za nepušače. Zatražite podršku prijatelja ili obitelji koji znaju kroz koju važnu fazu u vašem životu prolazite.

Vaše je tijelo u ovom trenutku zauzeto globalnim čišćenjem. Pluća se rješavaju sluzi i ostataka cigareta. Počinjete lakše disati i dobivate više energije. Ako imate astmu, simptomi se mogu pogoršati ovih dana. Ovo će vas možda malo zbuniti. Zapamtite da je ovo dio procesa obnove tijela i da će uskoro biti gotov.

U ovom ste trenutku prebrodili najteže razdoblje. No, žudnja, najvjerojatnije, i dalje ostaje. Mjesec dana nakon prestanka pušenja pluća se osjećaju puno bolje. Kako se oporavljaju, takozvani pušački kašalj i otežano disanje nestaju, a sportska izdržljivost se povećava. Bivši pušači u tom razdoblju mogu otkriti da su kardio aktivnosti poput trčanja ili skakanja puno lakše podnijeti. Pokušajte se popeti stepenicama do svog stana ili pokrenuti pokretne stepenice podzemne željeznice kako biste vidjeli ove promjene.

U roku od tri mjeseca nakon prestanka pušenja, žene povećavaju plodnost i smanjuju rizik od preranog porođaja.

Nježne strukture poput pluća poput dlačica, poznate kao cilije, oporavile su se nakon uklanjanja dima cigarete. Otprilike u isto vrijeme mnogi bivši pušači primjećuju da je manja vjerojatnost da će se razboljeti. Također primjećuju da mnogo manje iskašljavaju sluz. To je zato što je mnogo manja vjerojatnost da se dišni putovi upale bez stalne izloženosti dimu cigareta i kemikalijama.

Događaju se i psihološke promjene: u tom se razdoblju mnogi ljudi počinju bolje nositi sa stresnim situacijama, ne osjećajući potrebu za pušenjem.

Godinu dana nakon prestanka pušenja rizik od koronarne bolesti srca prepolovljen je. A onda samo nastavlja opadati. Rizik od srčanog udara pao je na razinu nepušača.

Dim cigarete sadrži mnogo toksina koji skupljaju arterije i krvne žile. Ti isti toksini povećavaju vjerojatnost nastanka krvnih ugrušaka. Nakon pet godina bez pušenja, tijelo se dovoljno oporavilo i arterije i krvne žile su se počele ponovno širiti, krv je manje sklona zgrušavanju, što zauzvrat smanjuje rizik od moždanog udara. Rizik od moždanog udara smanjit će se tijekom sljedećih 10 godina kako tijelo sve više zarasta.

Nakon 10 godina bez cigareta, šanse za rak pluća i smrt od njega kod osobe koja prestane pušiti otprilike su upola manje od onih koji to i dalje čine. Vjerojatnost razvoja karcinoma usta, grla ili gušterače značajno je smanjena.

Nakon 15 godina odvikavanja od pušenja, vjerojatnost razvoja koronarne bolesti srca i raka gušterače pala je na razinu nepušača.

Dvadeset godina kasnije, rizik od umiranja od uzroka povezanih s pušenjem, uključujući bolesti i rak pluća, pada na razinu osobe koja u životu nije pušila. Imate rjeđu krv (što smanjuje rizik od nastanka krvnih ugrušaka) i niži krvni tlak. Vaše se tijelo potpuno oporavilo i očistilo.

Objavljeno dana

UREĐENJE DOMA

Uređenje doma spada u bitnu stavku kod useljenja u kuću ili stan. Važnost uređenja doma je bitna zbog onih koji u tom domu obitavaju. Nekad je tako malo potrebno da bi se osjećali bolje, ispunjenje, zadovoljnije. Važni su i detalji kod uređenja doma.

Kreativne ideje za uređenje doma treba realizirati maksimalno, ali isto tako voditi računa o buđetu koji imamo za uređenje.

Nedostatak prostora u stanovima česti je problem sa kojim se susrećemo. Bez obzira selite li u novi stan ili kuću ili želite postojeći prostor preurediti danas postoje na raspolaganju mnogi stručnjaci za uređenje interijera.

Svaki prostor je jedinstven, tako da je uređenje doma izbor vlastitoga ukusa, ali nikad nije na odmet savjetovati se sa stručnjacima koji vaše zamisli mogu realizirati.

Objavljeno dana