U zadnjih dvjesto godina, život starijih osoba je podložan mnogim promjenama. Najvažnija promjena jest stalno ubrzanje svih zbivanja u njihovu životu, što iziskuje od njih da se počnu drugačije ponašati, više „umjetno“ te da počnu otvorenije shvaćati svijet. Dinamičan život nimalo nije lagan za starije osobe. Oni su naučili u svom djetinjstvu i mladosti na tradicionalne odnose prema starosti te novi način institucionalizacije odnosno smještanje u staračke domove, što starijim osobama itekako teško pada. Osim što su bili radno sposobni i u punoj snazi, odjednom spoznaju istinski slobodno vrijeme. Što je starost? Koliko besposlica utječe na sretnu starost?
Starost je normalno biološko događanje. Čovjekovo starenje ima mnogo značajnosti, socijalnih, društvenih i ekonomskih, (Birsa, 1983.)
Prema Kastenbaum, (1985.) postoji biološko starenje, psihološko i socijalno starenje. Starost se i dalje doživljava kao manje sretno razdoblje života u kojemu se počnu gubiti socijalni kontakti s okolinom. Drugačijim odnosom prema vremenu koje je čovjek produženim životnim vijekom dobio, život u starosti se može znatno unaprijediti na njihovo vlastito zadovoljstvo i društvenu korist. Starost ne bi smjela biti trošak za društvo, starost može biti samo jedno životno doba koje treba filozofski, sociološki i ekonomski vrednovati. Naime, starost otvara ljudima neke nove mogućnosti koje u mladosti nisu imali, pa da i usprkos bolestima koje ih zahvate, može biti sasvim novo osobno dostignuće kojim bi mogli okruniti svoj život.
Iako se u današnje vrijeme susrećemo sa povećanjem starijeg stanovništva, starije osobe nimalo ne žive lagano svoju starost. Mnoge starije osobe, bilo da su smještene u svom obiteljskom domu ili staračkom domu, mogu dobrovoljno sudjelovati u nekim aktivnostima koje bi učinile njihovu starost sretnijom. Primjerice, pokazalo se veoma produktivna i korisna jednostavna tehnika dosjećanja kojoj je cilj jačanje i osnaživanje identiteta starijih osoba, a time dakako i jačanje odnosa s ljudima i pospješivanje njihovog razumijevanja. Dosjećanje je, zapravo sjećanje na događaje iz osobne povijesti i prenošenje tih sjećanja drugima, (Ajduković, 1995). Također, istraživanja pokazuju da umirovljenici svoje vrijeme u prosjeku ne provode besposleno, već da je njihov prosječan dan usmjeren njihovim zdravstvenim stanjem, a često i aktivnostima koje su, u stvari, radne. Ovi rezultati upućuju na uvažavanje specifičnosti ritma svakodnevnog života starijih osoba, u cilju boljeg razumijevanja potencijala, ali i problema sa kojima se suočavaju starije osobe.
Ono što može svakako unaprijediti integraciju starijih osoba i istovremeno ih učiniti sretnima u starosnoj dobi jest volonterski rad.
Volontiranje je jedan od načina kako aktivno proživjeti starost ali i pokušati biti sretan. Mnoge starije osobe nisu spremne na sudjelovanje u raznim aktivnostima dok ih se ne potakne na to i iskažu prednosti kako učiniti svoju starost sretnijom i ispunjenom. Dobrovoljno sudjelovanje u aktivnostima promiče njihovo vlastito angažiranje ali je isto tako i preporuka i zahtjev Nacionalne strategije o starenju.
Studije su također pokazale da angažiranje u volonterskim aktivnostima kod starijih osoba doprinosi i jačanju samopoštovanja i očuvanju kvalitete života u starosti. Dakle, ako se angažiranjem u volonterskim aktivnostima može očuvati kvaliteta života starijih osoba i istovremeno ojačati njihovo samopoštovanje, zašto ne učiniti na taj način sretnijima starije osobe? Nadalje, ako su toliko dugo bili radno aktivni i sretni, zašto tu sreću starijih osoba ne produžiti sa njihovom dobi? Nema nikakvog razloga da ne učinimo starije osobe sretnijima.
Savjet: ako ste nečiji unuk ili unuka, razgovarajte s njima što više, provodite s njima svoje slobodno vrijeme, prošećite zajedno prirodom, razveselite ih jer starije osobe, prije svega, najviše može učiniti sretnima kada su uz svoju obitelj.